Put Malog Princa 19.10.2014.

Visina: 1171m

Put Malog  princa je naziv poznate planinarske staze koja se naziva još i Poučna staza Malog princa. Smještena je na južnom dijelu Velebita, u blizini planinarskog skloništa Crnopac. Prolazi kroz Park Prirode Velebit, a vodi na vrh Bili Kuk (1171 m.n.v.). Staza obiluje čudnovatim i posjeta vrijednim kamenim tvorbama: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi Klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma (osigurana sajlom) te posljednja i najljepša Nebeska vrata.

Ova poučna staza spada među zahtijevnije penjačke planinarske staze u odnosu na druge staze u Hrvatskoj iako u promjeru ima samo 600 m te nije potrebno više od 3-4 sata za obilazak. U stazu su ugrađene ljestve, klinovi, više desetaka metara sajli te su usjecane stube i nogostupi na 30-ak metara dionice.

Mali princ iz lektire bio je dječak zlatne kose koji je krenuo na put kako bi upoznao sebe.

Mi, skupina planinara PD Kalnik iz Križevaca, a bilo nas je 17, krenuli smo na put iz Križevaca ujutro u 6 sati osobnim autima  autocestom do Gračaca, kako bi upoznali Malog princa, koji u ovom slučaju nije imaginarni lik iz priče, već planinarska staza koja se nalazi na Crnopcu, južnom dijelu Velebita. Samo ime staze govori sve. Prolazeći ovim stazama kao da prolaziš kroz vrijeme.

Dolaskom na početnu točku našeg pohoda skrenuli smo sa glavne ceste uskom makadamskom cestom punom poderotina od kiša na Plato parkiralište dužina 4 km gdje smo parkirali aute te se počeli spremati za naš današnji izazov. Na putu nas je pratila magla ali dolaskom na početnu točku zasjalo je i sunce.

Naš današnji vodič bio je iskusni planinar i alpinista dr.Dalibor Wolf od kojega smo dobili upute za pohod. U tome su mu pomagali naš oružar Alojz koji je pripremio opremu za planinarenje: kompete za samoosiguranje, kacige, karabinere sa maticom, užeta, penjačke pojaseve, te pomagao kod postavljanje iste.

Na samom startu imali smo kratku okrepu. Obilazak staze bio je pun iznenađenja. Put od blizine Tatekove kolibe prema Malom princu vodio nas je kroz šumovito područje usred kojeg odjednom nailazi na stijene s kojima se priroda poigrala. Njihova bjelina ističe se usred šume i strše iznad krošnji drveća poput zuba bijele, šiljate stijene.

Ovdje se ne osvaja vrh na koji su mnogi planinari navikli. Ovdje se ispituje vještina i sposobnost koordinacije pokreta, nakon čega svaki put kao nagradu dobijemo predivan krajolik satkan od prirode u dubini između stijena. Za razliku od ostalih vidika ovdje nam je taj vidik u dubini jer se nalazimo unutar  stjenovitog područja u kojem priroda nalazi put da ostvari vegetaciju u najljepšem obliku.

Hodanje stazom proteklo je u dobroj atmosferi. Svi smo uspjeli proći vrlo zahtjevnu stazu. Usput smo osim penjanja uživali u predivnim vizurama.

Na povratku  smo imali odmor u Tatekovoj kolibi. Nakon odmora i osvježenja povratak do Platoa gdje su nam bili auti te spust do glavne ceste.

Daliboru je nažalost pukla guma pa je ekipa uspješno zamjenila gumu. Još jednom pogled na umjetno jezero Ričice i Zir.

Na ovom, moram priznati najljepšem izletu u planine, osjetio sam i vjerujem u energiju prirode koja nas daruje. Priroda osjeti jednako našu energiju kao što i mi osjetimo njezinu. Samo se trebamo opustiti i predati joj se, potpuno joj vjerovati a ona će nas štititi onoliko koliko mi štitimo nju.

Tekst i fotke: Zdravko Petrinec